esperanza...

Digli smo sidro, čeka se vjetar u jedra

Hrvatska blogosfera dobila je svoju prvu blogersku organizaciju!

Iz ove perspektive čini mi se da smo puno posla napravili, my friends&I.
Dugo se krčkala ta ideja oko stvaranja neke blogerske organizacije. Kao i za svaku ideju, potrebno je imati neku svrhu i razlog zašto je želite realizirati. Na žalost, našlo se toga u našoj blogosferi...prvo slučaj Peratović, pa Šibenski konobar, pa Vukovarac.net..ovaj zadnji je prelio čašu već prepune gorčine. I ne samo meni, već mnogima. Tako smo odlučili napraviti blogersko udruženje koje se treba boriti za blogerska prava, za afirmaciju bloga i građanskog novinarstva kao ravnopravnog medija, širenja slobode izražavanja na blogu, ali i pružiti pravnu zaštitu, ako ne daj bože zatreba.

Sad, da vas ne zamaram sa statutarnim odredbama i sličnim zavrzlamama o čemu ćete uskoro moći čitati na našim web stranicama koje su u punoj fazi izrade (a radimo ih sami ), ono što me fasciniralo je način KAKO smo to napravili, kojim putem smo došli do gotovog proizvoda.

Punih 15 dana vodile su se žestoke rasprave. Krenuli smo s mailing listom, pa onda google grupom i skype chat-om. Doista, iskoristili smo sve blagodati interneta.
Bilo je ugodno gledati kako nam se svakim danom pridružuju novi članovi inicijative, i tako smo u 15 dana dosegli brojku 27. Znam, mnogi će sada reći, pa to je malo, ali to malo je jako puno obzirom da smo svaki dan bili bombardirani izjavama da to što radimo nema smisla, što će nam udruženje blogera, blogerima je dobro i bez nas, pa onda kad nas to nije potopilo, tada su nas neki istaknuti članovi blogerske zajednice proglasili komunjarama i udruženjem koje će prikupljati pare od korištenja elektroničkih medija. Još je tu trebalo ukomponirat ustaše i partizane s crvenom zvezdom radi boljeg začina.

Ne znam što će reći naš kolega Gale, ali sa 100% sigurnošću tvrdim da je ovo pionirska organizacija u stvaranju udruženja građana po JOT (Javno-Otvoreno-Transparentno) metodi. Svatko je mogao sudjelovati, ući, izaći, promatrati, kritizirati, i na kraju osnivati. Kako je blogerska zajednica specifična, tako smo u kreiranju organizacije već od samog početka uvidjeli manjkavosti naših postojećih zakona. No time ćemo se tek baviti.

U samom početku osnivanja dobili smo podršku od MBA, srodne organizacije iz USA, hrvatskog AI, a vjerujem da će uslijediti i mnoge druge s kojima ćemo surađivati ili postati pridružena međunarodna članica blogerskih asocijacija.

02. srpnja održali smo osnivačku i izbornu Skupštinu, za predsjednika izabrali jednog među najboljim blogerima hrvatske blogosfere, Zvonu Radikalnog, (zalili smo to hladnim pivom u obližnjem bircu ), na kratko se povukli iz JOT-a kako bi se mogli fokusirati na izradu i što prije upogonit našu i vašu web stranicu koja već i sad izgleda „opako“

Velika zahvala svima koji su pridonijeli u kreiranju organizacije i podržali ovu inicijativu koja je pri završetku postavljanja svojih temelja, a posebno ekipi s Pollitika.com. Ono što se ubrzo očekuje je vjetar u jedra, a koliko će biti jak ovisi o svima nama.

Hrvatska Blogerska Organizacija po Statutu je neovisna medijska udruga hrvatskih blogera, pravna osoba s pravima i obvezama koje proistječu iz Ustava i zakona RH.

SLOBODA GOVORA

Mjesec lipanj je na izdahu a ja nikako da napišem svoj mjesečnik, ovaj dnevnik.
Zapostavila sam ono zašto sam eto protekle dane uložila puno truda, BLOG. Ali ne na ovaj klasični način, već nešto, puno, puuunoo korisnije.
Dakle, oni koji još nisu čuli, Blogerska Organizacija na hrvatski način samo što nije. Ne pitajte se tko, kada i zašto jer je Zvone Radikalni već sve objavio na svom postu PRIKUVALO!!! ..a bogme je i meni
E sad, obzirom da se mi zalažemo za radikalnu transparentnost nekoliko riječi od mene, tek toliko da se zna.
Skupili smo se i nismo posustali. Evo već 14 dana radimo, diskutiramo, kreiramo, crtamo, pišemo, u maniri odličnih učenika : Ako vas zadovoljimo, bit će to najveća nagrada za nas, jer smo grupa altruista, koji će se ujedinjeni boriti za blogerska prava.
Sad dolazi pitanje, kako ćemo se mi to boriti za blogerska prava? Da vam otkrijem odmah, neću, jer nebi bilo poslije zanimljivo...
Vama dajem u zadatak da razmislite o tome što je to blog? Ali ne po Aniću, već po vama. Jeli blog medij, i ako je, zašto blog nema sva prava kao i ostali mediji?
Znam, sad će skočiti prvo novinari, pa reći da smo im konkurencija, ali ne, nismo i ne možemo biti. Blogeri se hrane informacijama, a informacije obično preuzimaju od klasičnih medija (novine, TV) a ta činjenica svakom profesionalnom novinaru treba laskati.

Blog ili građansko novinarstvo obogaćuje medijski prostor i zato ga treba priznati kao medij. Kroz blog dobivamo feedback od naših čitatelja, za razliku kako je to kod klasičnih medija. Jedan razlog više zašto sve više profesionalnih novinara otvara svoje blogove kako bi postali prisniji sa svojim čitateljima/gledateljima. Na blogu mogu reći sve što ih korporativno ograničava, svoje impresije i svoje viđenje svijeta oko sebe.
Ima li tko njima to pravo oduzeti?? Jeli članak 38. Ustava dovoljan? Sloboda govora je zajamčena od državne vlasti, ali dali se to odnosi i kada su u pitanju tužbe privatnih osoba? Može li, i ima li pravo pojedinac ili pravna osoba ograničiti tuđu slobodu mišljenja na blogu?

Ako me zadovoljite svojim odgovorima, slijedeći dnevnik napisat ću punoo ranije, uz jedan bronhi

Ovim dnevnikom želim ukazati isključivo na pitanje slobode govora. Blog kao nova vrsta medija transformira novinarstvo, isto kao što je video zapis transformirao klasični film. Dok se internetska komunikacija povećava, prisutno je ograničavanje slobode govora u ostalim (klasičnim) medijima, obično pod nadzorom vlasti. Očuvanje Internetske otvorene arhitekture je presudno za održivost slobode govora. Takav tehnološki napredak ne znači puno bez dostatne pravne zaštite. Ako nas zakon može cenzurirati, ograničiti pristup određenim informacijama ili blokirati korištenje komunikacijskih alata, tada će ostati ne ostvarene nesagledive mogućnosti interneta.
Vlasti se ne žuri u promjeni zakona i odgovara joj ovakvo stanje. Zapravo, cenzure su najčešće usmjerene na klasične medije i ne mogu istovjetno ograničavati slobodu govora na internetu. Tako dugo dok se stari zakoni pravilno ne prilagode ovom novom obliku medija, vlastima, tvrtkama i privatnim parničarima vrlo je lako narušiti naša prava na slobodu govora.

Budućnost, kakvu želim

Prosvjedi su iza nas i ispred nas..
Kandidature u SDP-u otvorene..
Inflacija raste..
Vlada vozi u petoj, ali HNB navodno šteka..
Bandić vozi u osmoj, prestiže sam sebe, kao u Matrix-u..
Slučaj Pukanić se razvodnjava..
Proslavili smo 1.maj uz grah, EU u prosvjedima..
…
Razmišljajući o vremenu i okruženju u kojem živimo, često puta sjetim se riječi svojih učitelja i profesora koji su bili vizionari svog vremena. Nije ih bilo puno, ali sreća je što su postojali i što su nam dali ono najbolje od sebe..vjeru u bolju budućnost. Mnoge stvari upravo su onakve kakvima su ih oni vidjeli, valjda zato što su vjerovali u napredak i razvoj ljudske inteligencije. Ali izgleda da je napredak došao na raskrižje s dva smjera. Jedan vodi napretku tehnologije i arhitekture novih svjetova samo za odabrane, a drugi vodi u podzemlje, siromaštva, bolesti, ne obrazovanosti, i kriminala (prostitucija, droga, alkohol, trafficking..). Uhvatiti korak s vremenom izgleda mi u ovim vremenima najteži zadatak. Preraspodjela kapitala kao osnova za daljnji normalni razvoj, ali kako stvari stoje Hrvatska o tome previše ne razmišlja. Pred nama stoje zadatci koje moramo ispuniti kako bismo ušli u eu zajednicu, poglavlja se otvaraju i zatvaraju, svakim danom sve smo bliže cilju, to me veseli, ali…

Smije li se zato zanemariti ljudski faktor, jesu li hrvatski građani spremni za tu i takvu europu u kojoj se cijeni znanje i rad, a ne nepotizam i korupcija? Treba li ova izvršna vlast više pažnje posvetiti svojim građanima, svojoj djeci i kreirati zakone ne samo zakona radi, već zbog novih generacija koji će živjeti u ujedinjenoj europi? Dok američki prijatelji savjetuju članice eu da smanje svoje izdatke za socijalu kako bi se brže razvijale, pitam se koja je to cijena bržeg razvoja? Uzmemo li u obzir desetine milijuna beskućnika u SAD-u, preko trideset milijuna nezaposlenih u EU, vizija budućnosti i nije tako sjajna..istovremeno kinezi izlaze na slobodno tržište…

Kada bi se pokušala sada staviti u poziciju svoje učiteljice prije tridesetak godina, ali sa svoje polazne točke gledišta, ne znam bi li pogodila kao što je ona, ali za trideset godina voljela bi da Hrvatska bude u prvom redu država obrazovane nacije, socijalna u svakom pogledu, i napredna bar onoliko koliko je kroz povijest krvarila. Tada će nas svatko respektirati a manje ucjenjivati, kao što to i danas čine s mnogim istaknutim znanstvenicima i stručnjacima širom svijeta. Što želim reći? Znanje je najveći adut tamo gdje nam je cilj biti, i na tu kartu moramo igrati. Škole i fakulteti, djeca i mladi, iznad i prije svega, a ostalo će ići svojim tijekom, htjeli mi to ili ne.
Da se mene pita, Ministarstvo obrazovanja i znanosti imalo bi najveću ulogu u izvršnoj vlasti, prioritet s kojim se kasni desetljećima.

U budućnosti će biti bogati samo oni sa znanjem. (W. CHURCHILL)

Kruha bez igara

Ovako je govorio pokojni Vlado Gotovac prije osam godina. Njegovi govori i danas su aktualni, više no ikad. Svojim djelom ostavio je u naslijeđe jednu moralnu vertikalu, koju do danas nitko nije sustigao, a i teško da može. Gotovčevi liberali prepušteni na milost i nemilost njihovih grobara, Banca i Kramarića, utopili su se u Adlešičkinom HSLS-u koji ne okuplja liberale naprednih i svježih ideja, već je interesna zajednica nekolicine koji se sakrivaju iza nekad velikih slova HSLS-a. Tako traju posljednja gušenja gotovčevih liberala, jer su kako kaže Đurđa, previše lijevo, i ne uklapaju se u koncepciju njenog poimanja napretka. Njezin stav je jasan, nije važno s kim si, već je bitno da si na vlasti, a obzirom na sve lijepe darove i obećanja za dobro obavljenu kampanju i zavođenju HSS-a na Ivinu stranu, ruže cvatu, one koalicijske...Mada, krenulo je po starom, s vikend-oporbom, prema dogovoru, malo da se baci javnosti prašina u oči, kako je Đurđa zabrinuta što je Vlada u trećoj, a Premijer vozi u petoj.. Za tu istu javnost, kaže premijer: „aaa draga je, nije imala informacije…“ Baš si mislim kako radi Vlada kada potpredsjednica nema informacije što je ta ista Vlada napravila u 100 dana mandata i kako to da vozi u petoj…a ona je još u trećoj..
No, da ne skrećem s teme, ima još jedna stranka koja sebe naziva liberalnom, HNS-LD, i svog novog predsjednika, Čačića. I tamo pušu neki čudni vjetrovi, pa je tako i moj omiljeni zastupnik Lesar istupio nakon 12 godina. I njemu je izgleda prisjeo liberalizam a'la Pusić, začinjeno sveopćim narodnjaštvom i brigom za malog čovjeka a'la Čačić. Glavni konobar Ferenčak (pješak). I tako da su mjesto kralja (Lesar), žrtvovali pješaka, danas bi im svi pljeskali, ali ipak pješak je ostao, a kralj je sam otišao, kuda, ne zna se još:..al mislim si, ostat će svoj i naš
Full steam ahead, via EU..s Vesnom na čelu kolone… Ispada zastupniče Lesar da sam ja ipak bila u pravu kada smo na pollitici raspravljali o liberalnoj koaliciji HNS-LD i HSLS-a,. Egotripovi su tada bili do neba, pa i do samih zvijezda Dva mješovita para na istom terenu nisu mogla skupa, ali čini se da ipak sada budu. Veliki su ulozi i dobitci, bilo bi šteta to propustiti. Vidiš što je dobra gluma, treba učiti od takvih koji misle jedno, zaklinju se u drugo a rade sasvim treće. Vjerodostojnost, istinoljubivost, odgovornost prema sebi samima..to su vrline naših vođa i vodstva EU dream-team-a, ko da je tu narod važan...Bitno je da narod nije gladan poručuje nam premijer..a meni se čini da je njemu najvažnije sastaviti plan kako prečicom stići do EU, pa makar i cijela nacija išla na dijetu.…
Krenula s liberalima, završila na dijeti…dobro jutro, jazzeri….uglavnom, što je pisac htio reći?? Valjda ništa posebno, osim što sam slobodarskog uma, pa i vi pišite ovdje što vas volja. Sve je dozvoljeno, kaže Dostojevski ..